Géza Gárdonyi

thumb|right|Géza Gárdonyi Géza Gárdonyi (rođen je kao Géza Ziegler) (Gárdony-Agárdpuszta, 3. kolovoza 1863. – Eger, 30. listopada 1922.) je bio mađarski pisac, pjesnik, dramatičar, novinar, počasni član Mađarske akademije znanosti.

Od 1881 je predavao u osnovnoj školi, zatim u 1885 je postao novinar (Jura, Segedin, Arad, Budimpešta). Kasnije je postao jedan od najvećih romanopisaca u mađarskoj književnosti. Nije član nijedne književni krug, njegova je proza podijeljena u tri tematska područja. Godine 1890, on je pisao kratke priče i priče u popularnim raspoloženju ''(Az én falum – Moje selo,'' 1898), do kraja stoljeća povijesnih romana ''(Egri csillagok – Egerske zvijezde,'' 1901; ''A láthatatlan ember – Nevidljiv čovjek,'' 1902; ''Isten rabjai – Slave Božje,'' 1908), psihološke romane ''(Szunyoghy miatyánkja – Oče naš Szunyoghyju,'' 1913; ''Ida regénye – Roman o Ida,'' 1920). Njegove drame i poezija bila manje izražena. Gárdonyi je bio ekscentričan čovjek, legendarni lik u njegovu životu vrijeme ("pustinjak Egera"). Omogućuje Wikipedia