Michael Faraday

mini|desno|300px|Faradayev pokus koji dokazuje [[elektromagnetska indukcija|elektromagnetsku indukciju: baterija ''(desno)'' stvara električnu struju koja prolazi kroz malu električnu zavojnicu ''(A)'', stvarajući magnetsko polje. Kada zavojnica miruje ne inducira se nikakav napon. Ali ako se mala zavojnica kreće unutar velike zavojnice ''(B)'', magnetski tok unutar velike zavojnice se mijenja, stvarajući (inducirajući) električnu struju koja se može opaziti na galvanometru ''(G)''.]]

mini|desno|300px|Faradayev kavez.

mini|desno|300px|Faradayev pokus s [[elektromagnetska rotacija|elektromagnetskom rotacijom: neprestane kružne rotacije oko kružne magnetske sile zavezane oko žice (oko 1821.)]]

mini|desno|300px|Faraday drži komad [[staklo|stakla u ruci, na kojem je pokazao utjecaj magnetizma na polarizaciju svjetlosti (oko 1857.).]]

Michael Faraday (Newington Butts, 22. rujna 1791. - Hampton Court, 25. kolovoza 1867.) bio je britanski znanstvenik (fizičar i kemičar) odgovoran za mnoga otkrića na području elektromagnetizma i elektrokemije. Izumio je i prvi oblik naprave koja je kasnije postala poznata kao Bunsenov plamenik, i danas neizostavan dio laboratorijske opreme kao izvor topline. Knjigoveški radnik, laborant, pomoćnik (asistent) H. Davya i njegov nasljednik u Kraljevskom društvu (eng. ''Royal Society'') od 1824. Istraživao difuziju i ukapljivanje plinova, otkrio benzen (1825.). Izrađivao optička stakla. Otkrio elektromagnetsku indukciju (1831.), zakone elektrolize (Faradayevi zakoni elektrolize), dijamagnetizam, izumio zaštitu od djelovanja električnog polja takozvani Faradayev kavez (1836.), uveo pojam magnetskih i električnih polja, te otkrio zakretanje ravnine polarizacije svjetlosti u magnetskom polju (Faradayev učinak). Glavno mu je djelo ''Eksperimentalna istraživanja elektriciteta'' (eng. ''Experimental Researches in Electricity'', I–III, 1844. – 1855.). Po njemu je nazvana mjerna jedinica farad (F) za električni kapacitet. Omogućuje Wikipedia